Ukop
U vrijeme nošenja i ispraćaja dženaze do kabura, prisutni nikako ne bi smjeli sjedati dok ista ne bude spuštena na zemlju.
Allahov Poslanik (a.s) kaže:
„Ko slijedi dženazu, neka ne sjeda dok ona ne bude spuštena na zemlju. A ako je neko već sjeo, naredit će mu se da ustane.“
Priprema kabura
Kabur (mezar) treba da bude lijepo iskopan i uređen.
Ne smije biti tijesan niti imati nepravilnosti.
Ako se uoče greške, moraju se otkloniti prije zakopavanja umrlog.
👉 Kod nas je običaj da umrlog u kabur spušta neko od porodice, ali to može učiniti i bilo ko drugi.
👉 Najbolje je da to učine najpobožniji ljudi koji su prisutni.
Primjer iz sunneta:
Kada je ukopavana kćerka Allahovog Poslanika (a.s), Ummu Kulsum, Poslanik je upitao:
„Ko je među vama sinoć bio najviše u ibadetu?“
Javio se Ebu Talha (r.a), pa je on spustio mejjita u kabur.
Spuštanje umrlog u kabur
Sunnet je da bar jedan od onih koji spuštaju mejjita kaže:
„Bismillahi ve ‘ala milleti Resulillah!“
Najprije se spuštaju noge, a zatim glava.
Desna strana umrlog okreće se prema Kibli.
Adeti prilikom spuštanja
Na četiri kaburska ćoška uči se sura Mulk (Tebareke), ili ista sura četiri puta – svaki put na jedan grumen zemlje.
Ranije se stavljao i Ahdnama-dova na arapskom jeziku, obično na desni zid kabura iznad glave umrlog ili na prsa.
Na daske (jantahte) se učila sura **Inširah (Elem nešrah leke…)*.
Učestvovanje u zakopavanju
Lijep je adet da svi prisutni učestvuju u zakopavanju umrlog – to je sunnet.
Allahov Poslanik (a.s), nakon klanjanja dženaze, bacao je tri šake zemlje na kabur.
Pojedini učenjaci preporučuju:
Prvo bacanje → „Minha haleknakum“ (Od zemlje vas stvaramo)
Drugo bacanje → „Ve fiha nu‘idukum“ (I u nju vas vraćamo)
Treće bacanje → „Ve minha nuhridžukum tareten uhra“ (I iz nje ćemo vas po drugi put izvesti)
Zikr i učenje Kur’ana
U Sarajevu i među dervišima postoji lijep adet – zajednički zikr i molba za šefa’at Poslanika (a.s) i Ehli-bejta.
Nakon što je mejjit zakopan, pristupa se učenju Kur’ana.
Najčešće se uči:
posljednja dva ajeta sure Bekare (Amene-r-Resulü…),
tri puta Ihlas (Kul huvallahu ehad…),
jednom Felek (Kul e‘uzu bi rabbi-l-felek…),
jednom Nas (Kul e‘uzu bi rabbi-n-nas…),
između učenja sureta donose se glasni tekbiri.
zatim se prouči Fatiha i prvih pet ajeta sure Bekare (Elif, Lam, Mim…).
📌 Preporučljivo je dodati još poneko ašere ili proučiti cijelu hatmu.
Imam Šafija (r.a) kaže: „Najbolje je proučiti nešto iz Kur’ana nad kaburom umrlog, a posebno cijelu hatmu.“
Zajednička dova
Nakon učenja, uči se dova – obično na arapskom jeziku, skupno ili pojedinačno.
Allahov Poslanik (a.s) rekao je:
„Molite za oprost grijeha vašem bratu i molite da bude postojan, jer se sada ispituje.“
Umrla osoba biva pitana:
Ko joj je bio Bog?
Koja joj je bila vjera?
Ko joj je bio vjerovjesnik?
👉 Umrli je svjestan prisutnosti na njegovoj dženazi i postoji kaburska kazna za onoga ko je zasluži.
Kaburska kazna
Objavljen je ajet:
„Allah one koji vjeruju učvršćuje u čvrstom govoru i na Ovom i na Drugom svijetu.“ (Kur’an, Ibrahim 27)
Hadisi potvrđuju postojanje zagrobnog života i odgovornosti na Ahiretu. Nijekanje ovih istina značilo bi napuštanje islama.
Posebne napomene
Dozvoljeno je ukop vršiti i noću, iako to nije preporučljivo.
Kod nas je postojao običaj da se kabur polijeva vodom nakon zatrpavanja – počevši od uzglavlja do podnožja.
Iako nije jasno porijeklo ovog adeta, učenjak Muhammed ibn Pir ‘Ali El-Birgivi ga je smatrao lijepim.
Talkin i halal
Među učenjacima je bilo rasprava o tome treba li imam učiti talkin (podsjećanje umrlog na vjeru).
Nema štete od učenja, pa se preporučuje nastaviti s tim adenom.
Mnogo važnije je da imam pita prisutne:
👉 „Hoćete li halaliti umrlom dugove – materijalne ili druge?“Jer musliman ne bi smio doći pred Allaha s neizmirenim pravima ljudi.
Odnos prema umrloj osobi
Nakon smrti, nije lijepo isticati grijehe i mahane umrlog, osim ako postoji posebna potreba.
Ako se spominju, to mora biti pravedno i istinito.
Posmrtni govor
Premda neuobičajeno kod nas, bilo bi korisno da imam ili pobožna osoba nakon dženaze uputi kratko obraćanje prisutnima.
Govor ne treba biti dug.
Treba nadahnuti prisutne da se vrate vjeri i preispitaju svoj odnos prema Allahu, ljudima i samima sebi.