E-mail: info@pokopnifond.com   
  +49 176 708 35 511

Prije su se dženaze nosile isključivo na rukama od kuće ili nešto kasnije od gasulhane do džamije i od džamije do groblja, i to na ramenima. U mnogim mjestima i selima i dan danas je tako. Ali u gradovima za prijenos dženaze se koriste za tu priliku prilagođena vozila. Kada se govori o nošenju dženaze do mezara moramo primjetiti da se i ovdje treba poštivati izvjestan red ustanovljen propisima Vjere, kojeg se neizostavno moramo pridržavati, jer naposljetku to je odraz našeg uvažavanja islamskih propisa i na koncu našeg adaba i običaja. Praksa poslanika (a.s) je da umrlog nose četvorica ljudi, no ne smeta ako to čine i šestorica ako je umrli previše težak. Lijepo bi bilo da svaki pratilac dženazu ponese najmanje četrdeset koraka, započevši od prednje desne strane a završivši zadnjom lijevom stranom, kao što je to i Poslanik (a.s) preporučio. Dženaza se nosi umjereno žurećim koracima, dok će ostali prisutni ići za njom u tišini, skrušeno i dostojanstveno, obavljajući zikr u sebi a ne kako je to danas raširen obicaj – razgovarati, pušiti pa čak i smijati se.

O kakvom je ozbiljnom trenutku riječ ponajbolje svjedočii sljedeći hadisi-šerif, a u kojem se kaže:

"KADA SE PRIPREMI DŽENAZA I LJUDI JE PONESU NA RAMENIMA, AKO JE TO BILA DOBRA OSOBA ONA KAŽE PRISUTNIMA: ‘POŽURITE SA MNOM,’ A AKO NIJE BILA DOBRA ONA POVIČE: ‘TEŠKO MENI, KUDA ME TO NOSITE? TAJ GLAS ČUJE SVE DRUGO OSIM ČOVJEKA, A KAD BI ON ČUO TAJ GLAS PAO BI U NESVIJEST."

Ako dženazu nemamo namjeru pratiti do mezaristana, dužni smo kada je ugledamo, ustati na noge i tako ostati sve dok ne prođe, makar bila i nemuslimanska. Na taj način se odaje dužno poštovanje prema onom koji život i smrt daje. Ko vidi dženazu ako zna neka prouči:

HAZA MA VE'ADENELLAHU VE RESULUHU!< (OVO JE ONO ŠTO SU NAM OBEĆALI ALLAH I NJEGOV POSLANIK). ZABRANJENO JE PRATITI ONU DŽENAZU GDJE IMA NARICANJA, KUKNJAVE I SL.

Allahov poslanik (a.s) kaže:

NE SLIJEDITE DŽENAZU ZA KOJOM IDE NARIKACA ILI ZA KOJOM SE NOSI VATRA. I NE IDITE ISPRED DŽENAZE.

Prateći dženazu nikako ne bi smo smjeli jahati na kakvoj jahalici (biti u automobilu), jer takvu praksu Poslanik (a.s) nije dozvoljavao, a Ashabe bi korio kad bi ih vidio da za dženazom jašu na nekoj jahalici. Iako nema izričite zabrane u Šerijatu, smatra se pokuđenim da žene prisustvuju nošenju i ispraćaju dženaze, ali i kao druge štetne novotarije vezane za dženazu i ova je danas uzela itekako maha.

Dženaza-namaz se može obaviti i u odsutnosti ili naknadno. Ovakav dženaza-namaz se naziva ‘dženazeti gaib’ ili ‘evvebin dženaza’. Klanja se skupno a može i pojedinačno. To se čini kada je neko tjelesno spriječen da prisustvuje dženazi iz bilo kojeg razloga ili ako dženaza-namaz uopće nije obavljen zbog nekih objektivnih okolnosti. Ovaj namaz se obično klanja žrtvama rata, stradalnicima, šehidima, radnicima muslimanima u neislamskim zemljama u kojima ne postoji imamat, onima koji su Allahovom milošću preselili na Ahiret kao muslimani, a formalno pravno to nisu bili i sl.